Istaknuto obilježje suvremene znanosti o životu je da su revolucionarna dostignuća molekularne biologije postala točka rasta znanosti o životu, što je revolucioniralo položaj znanosti o životu u prirodnoj znanosti. Pedesetih godina 20. stoljeća otkriće strukture dvostruke spirale genetskog materijala DNK otvorilo je novu eru proučavanja životnih aktivnosti na molekularnoj razini. Od tada, uspostavljanje "središnjeg zakona" genetskih informacija od DNK do proteina preko RNK i dešifriranje genetskog koda dali su teorijsku osnovu za rođenje genetskog inženjeringa. Umjetna sinteza proteina natjerala je ljude da shvate da fenomen života nije misteriozan. Ovi veliki rezultati istraživanja razjasnili su da su nukleinske kiseline i proteini najosnovnije tvari života, a životne aktivnosti odvijaju se pod katalitičkim djelovanjem enzima. Velika većina enzima po prirodi su proteini. Protein je glavni nositelj regulacije i kontrole svih životnih aktivnosti. Na taj se način otkriva struktura, funkcija i međusobni odnos proteina, enzima, nukleinskih kiselina i drugih bioloških makromolekula te se postavljaju teorijske osnove za proučavanje prirode i zakonitosti djelovanja životnih pojava.
